Aktuelni predlog izmjena i dopuna Zakona o radu koji je kreiralo Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijanog dijaloga Crne Gore u jednom dijelu predstavlja inovaciju i to uvođenjem obaveznog roditeljskog odsustva za očeve. Ova mjera je neophodna prije svega zbog uspostavljanja adekvatne veze i zbližavanja bebe i oca, što u našoj kulturi zapravo često izostaje. Isključiva usmjerenost jednog roditelja na podizanje bebe umanjuje djetetu mogućnost da se adekvatno emotivno poveže sa oba roditelja. Drugi roditelj, bez obzira na pol, nije samo puki bebisiter ili bebisiterka već treba da bude i role model. Zakon, dakle, mora biti koncipiran po principu najboljeg interesa djeteta, a uvođenje obaveznog roditeljskog odsustva za očeve jeste baš to. Ujedno, taj dio rješenja podstiče i rodnu ravnopravnost, što je takođe značajan napredak u odnosu na prethodna zakonska rješenja. Međutim, predlog rješenja u kojem se majkama oduzima stečeno pravo na porodiljsko bolovanje u trajanju od 12 mjeseci je neprihvatljivo i iz ugla struke, a vjerujemo da se kosi i sa Ustavom Crne Gore. NVO Prima smatra da bi adekvatno rješenje bilo da očevi imaju obavezno roditeljsko odsustvo u trajanju od minimum 3 mjeseca koje bi se koristilo ili u periodu odmah nakon porođaja, jer je tada objektivno najviše posla oko novorođenčeta, ili nakon navršenih 12 mjeseci majčinog porodiljskog odsustva.
Ukoliko se ide sa prvim rješenjem, to bi značilo da oba roditelja istovremeno vode brigu o bebi kada i imaju najviše nepoznanica u vezi bebe i toga kako je treba njegovati, kada beba ima neredovne cikluse spavanja i budnosti pa su roditelji često budni i po 24h, kada nastupe periodi grčeva u kojima beba često plače i nemirna je. Ovo rješenje bi omogućilo da su roditelji prisutni uz bebu, da su podrška jedno drugom, ali i da mogu „na smjenu“ da odspavaju. Ovo bi ujedno, vjerujemo, smanjilo potrebu za takozvanim “baka servisom”.
Popis iz 2023. godine pokazuje da imamo sve više opština u kojima je statistički značajno manji broj novorođene djece od broja preminulih pa vjerujemo da država mora iskoristiti i ovu priliku da podstakne, a ne da demotiviše građane i građanke od roditeljstva. U tom smislu dodatna sredstva koja bi se izdvajala za obavezno roditeljsko odsustvo očeva bi bila investicija, a ne trošak. Dakle, model 10+2 nije adekvatno rješenje, a model koji mi predlažemo 12+3 je inkluzivan, a ne bi narušavao stečeno zakonsko pravo majki.